Žene ne smiju plaćati cijenu za COVID-19!
U globalnom kontekstu pandemije COVID-19, Evropski ženski lobi (EWL), najveća mreža organizacija
ženskog civilnog društva u Evropi koja predstavlja preko 2.000 ženskih organizacija, izvještava o
teškim situacijama žena i djevojčica koje se sada suočavaju sa produbljivanjem rizika od muškog
nasilja, siromaštva i prijetnje njihovoj ekonomskoj neovisnosti. Unatoč tome, u središtu ove krize,
žene i ženske organizacije zauzimaju vodeću ulogu u pružanju neophodnih i osnovnih usluga. EWL
izražava strahopoštovanje, divljenje i zahvalnost na razini angažmana u zajednici i kolektivnoj
solidarnosti obzirom da žene čine većinu zdravstvenih i socijalnih radnica te većinu onih koje pružaju
skrb.
Ova kriza podsjeća nas da je skrb okosnica našeg društva. Nakon godina mjera štednje i financijskih
rezova u zdravstvu i socijalnoj skrbi, ova je kriza bolan poziv na buđenje; naše društvo i gospodarstvo
su krenuli u krivom smjeru i sada je vrijeme za preispitivanje naših socijalnih, ekonomskih i političkih
prioriteta. Planovi za redizajn i obnovu naših sustava nakon COVID-19 moraju se temeljiti na
zajedničkim vrijednostima solidarnosti i skrbi.
EWL poziva na prepoznavanje podcijenjenih i često nevidljivih doprinosa žena i zahtijeva da
nacionalne i EU reakcije na ovu zdravstvenu krizu ne zapostave i napuste nijednu ženu ili djevojku. U
skladu s petogodišnjom Strategijom za ravnopravnost spolova Evropske komisije, ponovno
naglašavamo da je hitno potrebno uključiti rodno osviješteni princip kao temelj svim nacionalnim
odgovorima te ističemo neposredne srednjoročne i dugoročne preporuke Evropskoj komisiji i
državama članicama EU-a. Ove su preporuke usmjerene na potrebu pridržavanja demokratskih
načela; borbe protiv muškog nasilja nad ženama; ostvarenja feminističke ekonomije skrbi te jak i
ravnopravan zdravstveni sustav.
Podržavanje ravnopravnosti i promicanje demokratskih načela
U svjetlu ove krize, mnogim su zemljama EU dodijeljene posebne ovlasti za rješavanje hitnih
zdravstvenih i socioekonomskih pitanja te, iako pozdravljamo reakcije vlada i uvedene hitne mjere,
moramo ostati na oprezu. Naši demokratski sustavi mogli bi postati krhki u odsutnosti strogih
mehanizama demokratske odgovornosti i transparentnosti.
EWL apelira na vlade da osiguraju da se ove mjere postave unutar granica ove krize i sa jasno
predviđenim vremenskim trajanjem. Planovi država članica EU-a za oporavak moraju uključivati
mehanizme integriranja ravnopravnosti spolova i upotrebu podataka razvrstanih po spolu tijekom
cijelog postupka. Ženske organizacije civilnog društva, koje su od ključne važnosti za pružanje
specijaliziranih usluga, moraju biti u potpunosti financirane i uključene u konzultacije na svim
razinama donošenja odluka, a dugoročno, dugoročni proračun EU-a mora dodatno osigurati da
žene i djevojke više nikad ne moraju ponijeti teret mjera štednje.
Rješavanje porasta muškog nasilja nad ženama i djevojčicama hitno je pitanje
Iako je nasilje muškaraca nad ženama dugoročni sistemski problem širom Evrope, zatvaranje i mjere
izolacije stvaraju poticajno okruženje za prisilnu kontrolu nad žrtvama i vode ka većem broju
slučajeva fizičkog, psihološkog i seksualnog nasilja. Podaci i svjedočanstva ukazuju na porast broja
slučajeva muškog nasilja nad ženama i djevojčicama širom Evrope.
EWL zahtijeva da policija bude posebno pozorna u ranom otkrivanju žene žrtve, dok pravosudni
sustavi moraju osigurati stalni pristup žena pravdi i sprečavanje ponovne viktimizacije. Sve države
članice EU-a moraju osigurati zdravstvene usluge, financijsku pomoć i zaštitu, uključujući povećanje
financiranja skloništa za žene žrtve muškog nasilja, za žene beskućnice i tražiteljice azila. Ova
stvarnost ponovno naglašava potrebu za djelovanjem na razini EU-a protiv ovog široko
rasprostranjenog kršenja ženskih prava te naglašava važnost ratifikacije i provedbe Konvencije Vijeća
Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulske konvencije) od
strane svih država članica EU.
Stvaranje feminističke ekonomije i prelazak na ekonomiju skrbi
Nedavno istraživanje Europskog instituta za ravnopravnost spolova pokazuje da žene predstavljaju
većinu radnica u osnovnim djelatnostima u trenutnoj krizi, te čine 82% blagajnica, 93% odgajateljica i
učiteljica, 95% čistačica i pomagačica u domaćinstvu, te 86% radnica za osobnu njegu. Ženski plaćeni i
neplaćeni rad je ono što omogućava društvu da djeluje, ali žene i dalje čine većinu onih koji se bave
nepouzdanim, slabo plaćenim i često nevidljivim poslovima te im nedostaje pristup socijalnoj zaštiti.
S ovom krizom, žene se suočavaju s najvećim rizicima gubitka posla, siromaštvom i posljedicama
mjera štednje, dok mnoge pokušavaju uravnotežiti zaposlenost s tradicionalno feminiziranim
ulogama skrbi o djeci i bolesnicima ili starijim članovima obitelji.
Nužno je pružiti rodno osjetljivu socijalnu i financijsku podršku, posebno ženama s nesigurnim
radnim mjestima i bez obzira na njihov pravni status, a trenutni proračun EU-a također mora
preraspodijeliti sredstva kohezijskih fondova u cilju nadoknade svih socioekonomskih i zdravstvenih
posljedica krize, kao i posljedica utjecaja krize na okoliš.
Evropa mora iskoristiti ovu priliku da preispita ono što je od velike važnosti za društvo i gospodarstvo
ulaganjem u Care Deal za Evropu (kako je navedeno u našem Ljubičastom Paktu), koji se bavi niskom
kvalitetom radnih uvjeta u zdravstvu i socijalnoj skrbi, istovremeno stvarajući nove mogućnosti
zapošljavanja te pridonoseći smanjenju razlika među spolovima u skrbi, plaći, mirovini i siromaštvu.
Osiguravanje zdravlja središnji je prioritet u svim aktivnostima našeg društva
Naše/i zdravstvene/i radnice/i – od kojih su 76% žene – suočavaju se s najvećim rizikom od infekcije.
Žene se i šire suočavaju sa značajnim rizikom za svoje zdravlje budući da rađaju same, te im je
smanjen pristup kontracepciji i usluzi pobačaja. Starije žene suočavaju se s najvećim rizikom od
COVID-19, posebno one starije od 80 godina, s već postojećim zdravstvenim problemima ili koje žive
u staračkim domovima. Mi u EWL-u suosjećamo sa onima koje su prečesto ostavljene na marginama
društva: žene i djevojke s invaliditetom, starije žene, tražiteljice azila, Romkinje, žene s postojećim
zdravstvenim problemima i žene pogođene prostitucijom.
Neosporna je potreba za čvrstom strukturom zdravstva i socijalne skrbi te dovoljnom podrškom. Sve
države članice EU moraju odmah priznati žensko seksualno reproduktivno zdravlje i prava u sklopu
osnovne zdravstvene skrbi te pristup reguliranim zdravstvenim uslugama mora biti siguran i
dostupan svim ženama na načelima nediskriminacije. Povećana financijska potpora i jednak pristup
usluzi socijalne zaštite moraju biti dostupne svim zaposlenima u osnovnim i uslužnim djelatnostima,
bez obzira na njihov migracijski status.
Preporuke za solidarnost, skrb i promjene
EWL poziva EU i države članice da poduzmu trenutne i dugoročne aktivnosti kako bi osigurale da sve
žene i djevojke u Evropi:
- Su uključene u procese odlučivanja u svim kriznim situacijama i europske planove za
redizajn i obnovu naših sustava, uz savjetovanje sa ženskim organizacijama civilnog društva; - dobiju prilagođene odgovore na krizu koji uključuju perspektive žena, koriste podatke
rasčlanjene po spolu i rodu, uz jasno naznačen krajnji datum bilo kojih ograničenja ženskih
ljudskih prava; - imaju pristup u potpunosti financiranim službama zaštite i mehanizmima koji podržavaju sve
žene žrtve muškog nasilja, uz dugoročne mjere u skladu sa Istanbulskom konvencijom; - imaju pristup odgovarajućim i prilagođenim financijskim, socijalnim i zdravstvenim uslugama
u nesigurnim situacijama; - imaju pristup uslugama koje daju prednost zdravlju i dobrobiti i u kojima uživaju sva svoja
seksualna i reproduktivna prava u cijelosti; - imaju priznat svoj neprocjenjiv doprinos društvu i ekonomiji kroz usvajanje i potpuno
financiranje Care Deal-a za Evropu.
Sada je vrijeme da kritički promijenimo paradigmu i preispitamo naš trenutni sustav na način koji u središte postavlja jednakost žena i muškaraca.
