Crkva igra ulogu moralne vertikale u hrvatskom drustvu sve dok se ne radi o postupcima njenog svećenstva, njihovih podržavatelja, njihovih financijera ili moćnih društveno visoko pozicioniranih deklariranih katolika . . .
Iako nema osnove za kaznenu prijavu u slučaju otpuštanja Dubravke Naumovski s HRT, jer nije imala ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ova priča o otkazu poslovne suradnje može biti vrlo poučna.
Naumovski je odmah u svojoj prvoj izjavi medijima rekla da nema pravne osnove za tužbu, pa otpočetka znamo da poučak priče o ovome otkazu može imati samo moralnu dimenziju, kada već nemamo operativne članke zakona.
Ipak, za nas je ovaj slučaj izravan dokaz kako neki poslodavci mogu odlučivati po “božanskim kriterijima” – jer se rijetko kada dogodi da je poslodavac tako glup ili bahat ili oboje da neskriveno KAŽE sto je razlog otkaza ugovora o radu ili o poslovnoj suradnji.
Svakodnevno svjedočimo tome da žene dobijaju otkaze jer su majke, jer imaju bolesne ukućane ili jer su trudne, ali poslodavci znaju da, nemajući božanskih vjerodajnica, podliježu ljudskim zakonima te da kao razlog otkaza trebaju navesti da im baš sasvim ne odgovara taj profil stručnosti ili da su žene neradnice ili da ih više ne trebaju.
Ovaj je, inače banalni i svakodnevni slučaj u nizu otpuštanja zbog bračnog statusa, spola, seksualne orijentacije ili obješenih dojki, jedinstven samo zbog toga što je Trstenjak, uživljen u ulogu predstavnika premoćne i nedodirljive crkve, smatrao da čak nema potrebe niti prikriti motive otkaza.
Inače je od ponašanja Trstenjaka još zanimljivije ponašanje Hrvatske biskupske konferencije, koja izabire diskurs po mjeri svojih trenutačnih potreba, pa malo priča o moralu, a malo o zakonu. U ovome su slučaju rekli da podupiru postupak po zakonu i da nemaju nikakvog komentara do li da treba poštivati zakon – znajući jako dobro da zakon ne štiti od izvanrednog otkaza ženu na radu po ugovoru.
Kada se, međutim, priča o pobačaju ili umjetnoj oplodnji, ne pada im na pamet da citiraju zakon, vec nas gađaju moralnim prosudama i osudama.
Crkva igra ulogu moralne vertikale u hrvatskom drustvu sve dok se ne radi o postupcima njenog svećenstva, njihovih podržavatelja, njihovih financijera ili moćnih društveno visoko pozicioniranih deklariranih katolika.
U slučaju Brezovica nije pala niti jedna moralna ni osuda ni prosuda, nego je Hrvatska biskupska konferencija papagajski ponavljala da sve prepušta nadležnim službama i zakonu.
U slučaju Čučeka, pohotnog ljubitelja malih curica, nije pala moralna osuda niti moralna uputa, nego su se uporno pozivali na djelovanje institucija sustava – koji je shvatio poruku i poslao ga u neku zabitu župu uz olakotnu okolnost da je dobar katolik.
U slučaju „naših“ optuženih za ratne zločine nije izrečena ni jedna moralna poruka, već se čekaju sudski pravorijeci i apelira za dobru odbranu.
Ali kada se crkva suoči sa ljudskošću običnih slabih smrtnika, a naročito smrtnica, onda crkveni predstavnici grme o moralu, inovativno uvodeći svjetovne kazne uz neučinkovite prijetnje paklenim ognjem.
Otkaz Dubravki Naumovski upravo je jedan od takvih slučajeva bahatog uzimanja nepripadajućih prerogativa i potom odbijanja izricanja moralnog suda o postupku koji imperativno nalaže ustajanje u obranu ljudskosti i temeljnih ljudskih prava.
Bojana Genov
Mali Lošinj 22. ožujka 2006.
