U srijedu, 15. studenog, u Splitu je gostovala Željka Markić te je održala predavanje za javnost protiv ratifikacije Konvencije Vijeća Europe za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, u posljednje vrijeme poznatije kao Istanbulska konvencija, budući je donesena u Istanbulu, u svibnju 2011. godine. Željka Markić je iznijela čitav niz netočnih i nepotpunih informacija, tvrdeći da će usvajanjem jednog međunarodnog pravnog dokumenta, koji podsjetimo, regulira pitanja prevencije, zaštite, kaznenih mjera i nadzor provedbe u području nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, naša djeca u vrtiću morati učiti o tome mogu li biti žensko ili muško!?! To naravno, nije istina.
Željka Markić se zapravo poslužila Konvencijom da bi promovirala svoje poznate političke stavove protiv ljudskih prava, posebno prava LGBT osoba i prava na različitost, a sad je jasno, i protiv prava žena. Tako ona svjesno ignorira činjenicu da je u uvodu Konvencije navedena definicija roda kroz rodne uloge i to u smislu same Konvencije, kako bi se naglasilo da su žene žrtve nasilja samo zato jer su žene i da mnoga društva, pozivajući se na običaje i tradiciju to smatraju društveno prihvatljivim. Protivnici Konvencije, s druge strane, se pozivaju na rodni identitet, koji također ne smije biti razlog diskriminacije i nasilja ali nije definiran u smislu Konvencije niti je glavni fokus.
U svom javnom nastupu predavačica se koristi neistinama te prikrivenim i nepotpunim činjenicama. Tako kaže da je Konvenciju ratificiralo 14 država EU, a da je ostale nisu ratificirale zbog rodne ideologije. Tijekom listopada još dvije države članice EU ratificirale su Konvenciju tako da su do danas Konvenciju potpisale 44 od 47 članica Vijeća Europe i Europske unije a ratificirale 27 članica Vijeća Europe od kojih 16 država Europske unije, https://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/treaty/210/signatures. Konvenciju su do sada ratificirale i primjenjuju je države u kojima je veliki broj katoličkih vjernika poput Španjolske, Italije, Portugala, Austrije ili konzervativne Malte koja npr. zabranjuje razvod i pobačaj. Problemu nasilja nad ženama, što je glavni predmet Konvencije, u predavanju se pristupa krajnje neozbiljno i marginalno pa se tako krivo navodi da su nasilnici alkoholičari, što je klasičan mit o nasilju. Nadalje, prisutno je temeljno neznanje u razumijevanju odredaba Konvencije te predavačica olako pristupa problemu predrasuda, tradicije i običaja kao uzroka nasilja nad ženama (npr. genitalno sakaćenje, brak iz časti ili udaja djevojčica u dobi od 12 ili 13 godina) zanemarujući njezinu široku primjenu.
Zanimljivo je da organizatori događaja, svjesno ili ne, koriste rodno osjetljivi jezik (gledateljice, gledatelji, vozačica, doktorica…), a sama predavačica, sukladno prihvatljivim rodnim ulogama u vremenu u kojem živimo, javno nastupa, što do prije 100 godina nije bilo moguće.
Stoga pozivamo Vladu RH da pred 25. studenog, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, konačno ratificira Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te time pokaže da ozbiljno shvaća problem i da je nasilje koje žene, djeca, stariji, slabiji i nemoćni trpe, iznad trivijalnih političkih rasprava i ideologija pa zvala se ona i rodna.
