Ženska mreža Hrvatske organizirala je protestni skup Obrani pravo na izbor protiv inicijative Hod za život kojom se žele umanjiti ženska reproduktivna prava, izvijestio je nezavisni tjednik Novosti uz objavu intervjua s jednom od koordinatorica Mreže Bojanom Genov.
– Ženska mreža Hrvatske inicirala je okupljanje različitih ženskih inicijativa, organizacija i pojedinki na platformi obrane legalnog, dostupnog i besplatnog pobačaja na zahtjev žene. Inicijativa Obrani pravo na izbor ne samo da brani stečeno pravo nego i zahtijeva da pobačaj bude (opet) za žene besplatan, u skladu s preporukama Odbora UN za uklanjanje diskriminacije žena, koje je Odbor uputio Hrvatskoj u srpnju 2015. godine. Jednom akcijom nije moguće podići svijest građana, ali mi to činimo već godinama i činit ćemo i nadalje. Mi nemamo na raspolaganju resurse kakve imaju udruge koje organiziraju Hod za život, ali u slučaju ovog događaja poslali smo poruku da se ne radi o proljetnoj lepršavoj šetnji s balonima i djecom, nego dijelu sustavne kampanje za sužavanje prava manjina i borbi za što veći udio u raspodjeli društvene moći.
Mislim da je svima jasno koji je cilj šetnje s ultrazvučnim snimkama embrija, a mislim i da je svima degutantno da lažnu brigu za djecu iskazuje osoba osuđena za ubojstvo djece ili odgovorna osoba u instituciji u kojoj su silovana i zlostavljana djeca. Perjanice njihovog pokreta najbolje razotkrivaju lažnost njihove brige za život i pokazuju kontinuitet kampanje za osvajanje moći, koju nisu uspjeli dobiti na izborima, pa pokušavaju pokretanjem masa na ulicama.
Iza akcije “Hoda za život” se krije namjera zabrane pobačaja.
– Nedvojbeno je da iza Hoda za život stoji namjera zabrane pobačaja. Hod za život je uvozna strategija koja se provodi u raznim zemljama i osnovni cilj te strategije je upravo kontrola nad ženskim tijelima. Mada je cilj ovog prvog nacionalnog hoda prikriven porukama o životu, obitelji i Hrvatskoj, pa i zahtjevima za poboljšanje radnog i socijalnog položaja žena, jasno je da su te poruke samo dimna zavjesa za naivne. Zašto bi uopće supruga premijera na ulici demonstrirala sa zahtjevima za fleksibilno radno vrijeme za žene, kad i ona i grupacija koja to radi imaju neposredan utjecaj na javne politike? Kad bi to bila istina da žele zaštititi žene na tržištu rada, ne bi marširali sa slikama fetusa, nego poduprli sindikalne zahtjeve za boljim uvjetima rada.
Zašto moć koju su upotrijebili za rušenje kurikularne reforme ne bi upotrijebili za pozitivne mjere za žene koje navodno traže? Jasno je da idu na prepariranje javnosti kako bi postala spremna za naredni referendum kojim će zatražiti sužavanje prava još jedne velike i ranjive skupine. Kriminalizacija pobačaja bi za žene bila katastrofalna, naročito siromašne žene. Jasno je i sva to iskustva potvrđuju da pobačaj ne bi nestao promjenom zakona. Samo bi se izmjestio u zonu sumraka. Bolje situirane žene bi si mogle priuštiti smještanjem u ilegalu još skuplje usluge ili bi putovale u zemlje okruženja s liberalnijim zakonima, a onima bez novca bili bi ugroženi životi i zdravlje radi primjene različitih anakronih metoda pobačaja. Posljedice zabrane pobačaja ne bi se zaustavile samo na ugrožavanju zdravlja. Znamo da su ljudska prava nedjeljiva i oduzimanje jednog vodi i narušavanje ostalih. Žene već danas imaju velike probleme prilikom zapošljavanja i rada zbog majčinstva. Pravo na zapošljavanje, rad, ostvarenje školovanja i karijere te ukupno uživanje slobode i autonomije bili bi ozbiljno ugroženi. Vjerujem da žene neće dopustiti da budu prevarene i iskorištene u korist vlastite štete, kao one žene koje su došle u Hod za život marširati za bolji život svoje djece i svoj bolji položaj u sferi rada.
Koliko je i inače u Hrvatskoj dostupan pobačaj ženama, jer se sve više ginekologa poziva na prigovor savjesti, kao instituta podložnog manipulacijama i u suprotnosti s temeljnim ljudskim pravima pacijentica?
– Odmah nakon osamostaljenja pobačaj je postao komercijalna zdravstvena usluga. Ne samo da je žene plaćaju, nego su ministri i zdravstva i zdravlja dozvolili da se cijena te usluge formira na slobodnom tržištu, pa varira u različitim bolnicama. Kad netko bez zdravstvenog osiguranja treba izvaditi krajnike ili roditi, cijena je ista u svim bolnicama, ali pobačaj na zahtjev žene ima posebni status, koji odmah pokazuje da je ta usluga nestandardna, mada legalna. U različitim bolnicama žene su izložene različitim šikanoznim postupcima, koji su sada doživjeli novu kvalitetu molitvenim skupinama pred bolnicama. Osobno sam svjedočila pjesničkom ispadu nekog od zdravstvenog osoblja, koji je svoj katolički svjetonazor opjevan desetercem zalijepio na šalter ginekološke ordinacije. Prigovor savjesti postao je u nekim bolnicama kolektivno pravo, što jasno pokazuje da se radi o politici zdravstvene ustanove, odnosno njezinog upravljačkog sastava. Nije moguće da u posljednjih četvrt stoljeća nisu zapošljavani novi liječnici u te bolnice, pa onda znamo da prilikom njihovog zapošljavanja nije jasno istaknut opis posla koji se od njih očekuje, uključujući pobačaj na zahtjev žene. Kad u policiju i vojsku počnu zapošljavati ljude kojima će dozvoliti prigovor savjesti na nošenje i upotrebu oružja, onda ću tek prestati biti uvjerena da se radi o sustavnoj diskriminaciji žena.
Koliko je na djelu fašizacija i klerikalizacija društva?
– Katolički aktivist Vice Batarelo, poznat javnosti kao osnivač udruge Vigilare, ali i otprije kao zamjenik ravnateljice Brajše u Caritasu za vrijeme skandala sa otuđenjem milijunskih iznosa i silovanjem i zlostavljanjem djece u domu Brezovica, jasno je obrazložio program senzibilizacije javnosti za empatiju prema embrijima, a potom i njihovu zakonsku zaštitu. Priprema se teren za novi referendum. No nije to početak te kampanje, početak seže u prošlost s Antom Bakovićem i njegovim pokretom za duhovnu i demografsku obnovu, temeljenim također na programu kontrole ženskih tijela. Klerikalizacija je već dobrano poodmakla, a fantastičan alat za to je kontrola nad odgojno-obrazovnim sustavom, koji je kršćanske “vrijednost” ugradio ne samo u nastavu vjeronauka, nego ukupni kurikulum. O skrivenom kurikulumu da i ne govorim, koji se provodi van nadzora školskih vlasti uz uživanje pune autonomije vjeroučitelja da djeci posreduju sadržaje kakve god hoće. Od filma Nijemi krik pa do danas u školama prikazivanog filma o ubojstvu Stepinca, senzibiliziraju se djeca za isključivost, netoleranciju i za podatnost prema narušavanju autonomije vlastitih tijela. Ovaj snažni zamah sada dio je kontinuiteta, a posljedica činjenice da su katolički aktivisti ušli u vlast i da su strateški razmješteni na pozicijama na kojima mogu u skladu sa svojim interesima oblikovati mentalitet. Baš kao što Karamarko nije slučajno želio ovladati represivnim aparatom, isto tako Ilčić i Markić žele kontrolu nad obrazovnim sustavom. Bila sam prošli tjedan na tematskoj sjednici odbora za ravnopravnost spolova posvećenoj kurikularnoj reformi, na kojoj je zastupnik HRASTa Ilčić jasno rekao da reproduktivni organi služe samo reprodukciji. Zahtjevom da tako nešto uđe u odgojno-obrazovne sadržaje ova grupacija pokazuje nevjerojatnu dozu nasilja prema cijelom društvu, mada pričaju o miru i ljubavi i mašu šarenim balonima. To je jedina grupacija koja se ne bori za vlastita prava, nego za moć da ostalima nametne svoj svjetonazor, kontrolira druge i nametne jednoobrazni stil života. Njihova misija – borba za autentični kršćanski stil života – koji njima nitko ne priječi, ne kritizira, ne nastoji ograničiti zakonom, proteže se i na druge i to valja prepoznati kao izvanredno nasilan element društva. Gay parada traži prava za seksualne manjine, a ne napada ostale, feministički zahtjevi ni na koji način ne omeđuju niti vrijeđaju pravo žene da odluči biti majka, da se isključi iz tržišta rada, da rodi toliko djece koliko se puta upusti u seksualni odnos. Jedino katolički aktivizam želi “pokrstiti” sve ostale i zakonom im propisati pravila svoje vjerske dogme. Također, njihova retorika uporno koncept ljudskih prava naziva ideologijom te napada ne samo na tuđa prava nego i na institucije koje trebaju ta prava štititi. Što je najvažnije, utjecaj vjerskih aktivista potpuno je nesrazmjeran izbornoj podršci koju su dobili za svoj program. Mada Markić nije uspjela organiziranjem u političku stranku, a Ladislav Ilčić je za HRAST osvojio samo 2930 glasova, potreba održavanja krhke parlamentarne većine daje im puno veću društvenu moć nego što su je dobili od građana Hrvatske. Teško je prognozirati koliko će uspjeti u promjeni zakona, ovisi to o puno različitih faktora. Dobiju li stvarnu moć da uređuju hrvatsko društvo, već zaostala Hrvatska će doživjeti dodatnu regresiju i međunarodnu izolaciju. Hoće li se to dogoditi, ovisi prvenstveno o hrvatskim građanima i njihovom kapacitetu da prepoznaju prijetnje i odupru im se. Inicijativa Obrani pravo na izbor tu prijetnju prepoznaje i borit će se!
Novosti: Bojana Genov, koordinatorica Ženske mreže Hrvatske: Obrani pravo na izbor
