Javno obznanjivanje stavova Sanje Sarnavke o svemu i svačemu dosad se je, usprkos mnogim upitnim i onima neupitno glupim izjavama još i moglo ubrojiti kao vulgarni i estradni, ali ipak feminizam. Od ideje da zagrebački pročelnik Šostar od lascivne aferice sa striptizetom bude rehabilitiran u ženskoj nevladinoj organizaciji pa do realizacije u kojoj se ženama koje traže pomoć u nevolji ponudi isti taj lik da im se odazove na SOS telefon, Sanja Sarnavka je prepunila podnošljivu kvotu povreda žena i feminističkih politika. 

Što je Sanja Sarnavka ponudila kao ključnu feminističku politiku? Muškarci su prirodni saveznici ženske ravnopravnosti, jedino što ih u tome ometa jest manjak edukacije. Jednodnevna brzopotezna edukacija „o vicevima o ženama, medijskom prikazivanju žena, o alimentaciji i razvodu te o problematici s kojom bi oni kao muškarci trebali biti upoznati” dokida taj fatalni i uočenom nedostatku nesrazmjerni jaz između spolova. Tako se udruga B.a.b.e prometnula u zagovornicu laganih zašećerenih prosvjetiteljskih rješenja. Treba li potkrijepiti tvrdnju da je tumačenje nedostatka znanja kao uzroka rasnih, klasnih, rodnih i inih sukoba naivno, lažno i površno analognom tvrdnjom da ćemo globalno zatopljenje zaustaviti edukacijom o raspolaganju energijom, a rak pluća prevenirati prikazivanjem filmova sa prizorima spaljenih i pocrnjelih alveola? 

Dozvoliti da javno cirkulira i zaživi budalaština o tome da muškarci ne surađuju sa ženama na putu prema ženskoj ravnopravnosti jer se nisu dovoljno naslušali „njihovih muka”, kako to slikovito kaže Šostar, ili jer nemaju „uvid u žensku problematiku” vrijeđa i žene i muškarce i beskrajno simplificira nejednake odnose moći među spolovima. 

Što Sanja Sarnavka nudi ženama na Valentinovo, simbolično baš na malograđansku novouspostavljenu tradiciju lažnog sklada i izlike za padanje u trans potrošnje? Za one koje ne padnu u ekstazu i uporno se valjaju u močvari „ženske problematike”, B.a.b.e. su predvidjele Šostara, koji će im svojom na svim fotografijama trajno i nepogrešivo zabilježenom empatijom prema „ženskoj problematici” pružiti utjehu slušanja, tople i savezničke riječi razumijevanja i podrške te prikladnu i stručnu pravnu pomoć. Pa ako bude traženo, dobro primljeno i primjereno popraćeno, ponovit će se iduće srijede. 

Babe su i putem medija pozvale žene s bilo kakvim problemom da se jave ako žele razgovarati sa Šostarom. Tako su dale priliku pročelniku, do kojega je običnim smrtnicama običnim danima nemoguće doći, na jeftinu promociju predizborne spremnosti da sa ženama koje to inače ne mogu ostvariti porazgovara o bodovnim listama za stan, socijalnoj pomoći i ostalim neriješenim i brojnim pitanjima iz svoga resora. 

Što Sanja Sarnavka ovime servira javnosti? Nevjerojatnom lakoćom bagatelizira naporan i jedva etabliran rad ženskih telefona i savjetovališta, feminističke principe rada i žensku solidarnost, potrebu za ozbiljnom edukacijom za obavljanje tog posla i nužnost odgovornog pristupa traumatiziranoj osobi. Feministička organizacija voljna je i spremna za potrebe estrade i vlastite promocije pripustiti bilo koga da sluša i intervenira u slučaju nasilja protiv žena. 

Da li ipak baš bilo koga? U Novom listu Sarnavka, također ekspertica za korupciju, arbitrica sukoba interesa i glasnogovornica neovisnosti civilnog društva, sa zapanjujućim nedostatkom inhibicija izjavljuje: “Iz resora pročelnika Šostara financira se i naša udruga. Samo prošle godine dobile smo 50.000 kuna. Očito je da uviđa našu ulogu u društvu pa smo bile nešto blaže kad mu se dogodio skandal s golišavom plesačicom”. 

I pročelnik Šostar i Sanja Sarnavka već su javnosti demonstrirali da imaju deficit pristojnosti i osjećaja stida. Ostaje pitanje da li je taj osjećaj napustio i nas ostale. 

Bojana Genov