Ovim priopćenjem ne želimo ulaziti u motive i ciljeve Dorina Manzina, nego želimo upozoriti javnost, novinare/ke, nevladine organizacije, građane i građanke Hrvatske i samu LGBTIQ zajednicu koliko Manzinove tvrdnje kompromitiraju civilnu scenu i stvaraju posve pogrešnu sliku koja ide na štetu jedne marginalizirane društvene skupine.
Tako Dorino Manzin navodi kako su prava lezbijki i gejeva u Hrvatskoj uglavnom ostvarena (24 sata, 4. siječnja 2007. “Prava homoseksualaca u Hrvatskoj više-manje su ostvarena i nema potrebe kukati kako nas svi mrze i kako su protiv nas”).
Prava lezbijki i gejeva u Hrvatskoj daleko su od ostvarenih! Prije svega – svaka druga lezbijka, gej muškarac ili biseksualna osoba u Hrvatskoj doživjela je neki oblika nasilja. O tome svjedoči istraživanje koje je krajem 2005. godine na nacionalnom uzorku provela Lezbijska grupa Kontra. Samo unazad godinu dana zabilježeni su brutalni napadi na ulicama Zagreba, homofobno i rasističko premlaćivanje gej turista i turistkinja na Hvaru, te upad na Rainbow Party u klubu Santos na Sveticama, na kojem je premlaćeno desetak osoba.
Drugo, iako se zakonska regulativa promijenila unazad tri godine, svejedno se bilježe brojni propusti u provedbi antidiskriminacijskih odredbi, te se svakodnevno događaju kršenja osnovnih ljudskih prava spolnih i rodnih manjina. Zabrana diskriminacije na osnovi spolne orijentacije eksplicitno je navedena samo u nekim zakonima dok diskriminacija na temelju rodnog identiteta i rodnog izražavanja uopće nije prepoznata.
Treće, istospolnim parovima uskraćena su prava i obveze koje su dostupne raznospolnim parovima kroz institucije braka i izvanbračne zajednice. Od kada je Zakon donesen, Pravni tim Iskoraka i Kontre zaprimio je brojne pozive osoba koje žive u istospolnim zajednicama s upitima koja prava mogu ostvariti. Teško nam je bilo objasniti tim osobama da one samo zato jer su njihove/i partnerice/i osobe istog spola, nemaju praktički nikakvih prava; ne mogu imati socijalno ili zdravstveno osiguranje po partneru/ici, posjetiti partnera/icu na odjelu intenzivne njege ili da ne mogu naslijediti stan ili kuću u kojoj su živjeli sa preminulim partnerom/icom. Čak ono pravo na podjelu zajedničke stečevine koje imaju, mogu ostvariti samo ako dokažu da su živjeli zajedno. Dakle, nakon provedenih godina zajedničkog života još moraju dokazivati da je njihova zajednica uopće i postojala.
Toliko o tome koliko su prava spolnih, pa tako i rodnih manjina „više-manje ostvarena“!
Dorino Manzin je također u brojnim izjavama tijekom protekle tri godine iznosio stavove koji su štetni za Zagreb Pride, jednu od najbitnijih godišnjih LGBTIQ manifestacija u čijoj organizaciji on čak nije ni sudjelovao. Nadalje još od 2004. godine nije sudjelovao u radu Pravnog tima Iskoraka i Kontre, te sada pokušava umanjiti vrijednost njegovih aktivnosti i postignutih napredaka u zaštiti ljudskih prava. Podržavamo svačije pravo na osobno mišljenje, a time i pluralizam stavova i koncepcija unutar nevladine scene općenito, pa tako i unutar onog njenog segmenta koji se bavi pravima pripadnika/ca LGBTIQ populacije. Ipak, smatramo da se ovakvim nesmotrenim i ishitrenim istupima, posve u neskladu s elementarnim načelima kulture dijaloga u civilnom društvu, lezbijkama, gejevima, biseksualnim, transrodnim, transeksualnim, interseksualnim i queer osobama u Hrvatskoj nanosi izravnu štetu.
Sanja Juras, v.r. Koordinatorica Lezbijske grupe Kontra
Hrvoje Fuček, v.r. Koordinator Iskoraka – Centra za prava seksualnih i rodnih manjina
Marko Jurčić, Jelena Poštić, Daniel(a) Šurjan, v.r. Zagreb Pride odbor
Arina Balenović, v.r. Lezbijska organizacija Rijeka
Bojana Genov, v.r. Koordinatorica Ženske mreže Hrvatske
Tom Novak, v.r. Kulturno-ulična gej akcija
Stjepan Pavlek, v.r. Predsjednik Inqueerzicije – Nove gej scene
Sanja Sarnavka, v.r. Koordinatorica B.a.b.e
Maja Mamula, v.r. Koordinatorica Ženske sobe
