Živko Kustić poručuje ženama da je pobačaj koji učine trudne žrtve silovanja zapravo smrtna kazna za sasvim nedužno dijete i da to vrlo ugroženo ljudsko biće žena treba zavoljeti … Perverzni savjeti don Živka Kustića daju se u školama kao poduka za život djeci, onoj istoj kojima zavlače ruke pod suknjice i kratke hlačice . . .

U nizu seksualnih skandala koji protresaju crkvu kako onu u Hrvata, tako i planetarno, Jutarnji list otkriva nam najnoviji o troškovima svećenika za vruće telefonske linije u visini dvjestotinjak kuna. 
Gotovo istovremeno sa stranica istog dnevnika kolumnist Kustić u mješavini moralno – zdravstvenih uputa poručuje ženama da je pobačaj koji učine trudne žrtve silovanja zapravo smrtna kazna za sasvim nedužno dijete i da to vrlo ugroženo ljudsko biće žena treba zavoljeti.

Polemizirati sa dogmom je uzalud, jer dogma ne čuje, ne prihvaća i logikom ne procesuira argumente. No ne oglasiti se na Kustićev tekst koji je uvreda zdravom razumu i nagonu za održanjem fizičkog i mentalnog zdravlja žena opasno je u okolnostima kad je takav nazor samo korak od toga da postane odgojno obrazovna norma u hrvatskom školskom sustavu.

“Treba reći da se žrtva silovanja, ako je moguće, treba dubinski isprati da spriječi začeče, ako do njega nije došlo. Predviđa li silovanje koje ne može izbjeći, zacijelo smije upotrijebiti i prikladno sredstvo protiv začeća”, reći će Kustić, moralni i seksualni autoritet. Prikladno sredstvo protiv začeća nije kondom, nije spirala, nije kontraceptivna pilula, zna svaki vjernik. Prikladno sredstvo je suzdržavanje, koja nije baš najsretniji izbor ide li se ususret silovanju. Drugo prikladno sredstvo je toplomjer, kojim će uzorna vjernica izmjeriti bazalnu temperaturu prije no što pođe ususret predviđenom silovanju koje ne može izbjeći, ili tabela u koju dnevno upisuje podatke o stanju u svojoj rodnici pod kodnim nazivima mokro, mokro, suho. Poslušna vjernica, oboružana znanjima o Billings ili Knaus Ogin metodama, koje crkva gorljivo promiče upravo iz razloga njihove potpune neučinkovitosti, krenut će hrabro ususret neizbježnom silovanju. Ova će joj prikladna sredstva protiv začeća pouzdano ukazati na to treba li se ili ne treba dubinski isprati. Jer u tako ekstremnom slučaju kao što je silovanje koje ne može izbjeći, smije žena dubinski isprati spermije koje inače pažljivo čuva, strepi da joj se ne iscijede, naziva ih unaprijed djetetom i osigurava im po definiciji svoju majčinsku ljubav i privrženost. Ako je i od Kustića, previše je.

Istovremeno dok se ženama upućuju poruke koje od njih traže da zanemare interes svog opstanka, smjerni župnik Čuček uživa posljedice činjenice da djevojčice koje je napastovao ipak funkcioniraju i uživa u miru neke malene župe. Dok se žene omamljene jutarnjom propovijedi Živka Kustića domišljaju strategijama svakodnevnog preživljavanja, drugi takav dušebrižnik telefonom pokušava iživjeti svoju osujećenu seksualnost, nemilice trošeći telefonske impulse koje mu velikodušno omogućuje državni proračun sve siromašnije države.

Oni koji pred druge postavljaju nemoguće i neprovedive zahtjeve, svakodnevno nas obasiplju dokazima svoje vlastite smrtnosti i krvavosti pod kožom, podacima o seksualnim aferama i seksualnim deliktima.

Znajući da svijetom upravljaju seks i novac, crkva je odlučila kontrolirati pokretače svijeta. Ugovori sa Svetom stolicom koje je Hrvatska kao jedna od rijetkih država sklopila to im velikodušno omogućuju. Perverzni savjeti don Živka Kustića daju se u školama kao poduka za život djeci, onoj istoj kojima zavlače ruke pod suknjice i kratke hlačice. A zaslužene mirovine raznih posrnulih čučeka osigurava rad sve siromašnijih njihovih roditelja u obliku dvije prosječne bruto plaće uvećane za dvadeset postotaka, pomnožene sa brojem župa u Republici Hrvatskoj, isplaćene iz državnog proračuna RH, u kojemu nema sredstava za mirovine od rujna. 

Bojana Genov
koordinatorica Ženske mreže Hrvatske
17. travnja 2005.