OKRIVLJENI JE NEDUŽAN DOK MU SE NE DOKAŽE KRIVNJA
ŽRTVA JE KRIVA I LAŽLJIVA, DOK SE NE DOKAŽE DA JE SILOVANA

Hrvatska ima odlične zakone. Hrvatska je potpisnica brojnih konvencija o zaštiti ljudskih prava, uključujući ženska ljudska prava. Hrvatska ima educiranu policiju i sudstvo. Tako nam poručuje vlada. Međutim, mediji nam poručuju daleko istinitiju sliku stanja ženskih ljudskih prava u društvu. Naime, zadnjih dva tjedna smo sustavno izloženi brojnim slučajevima seksualnog nasilja, koji su opširno praćeni kroz medije. Zadržimo se samo na jednom od primjera, takozvanom “silovanju u Gospiću”.

On je: povratnik iz Australije, poznati lički i gospićki poduzetnik, vlasnik hotela, vlasnik tvrtke Bigram, istinski dragovoljac Domovinskog rata i branitelj Gospića».
Ona je «tamnoputa američka košarkašica, strana državljanka, 193 cm visoka, igra na poziciji centra, udana za Talijana».

I dok je Pakistan bar iskren prema svojim državljankama i odmah javno priznaje kako «na sudu iskaz muškarca vrijedi jednako kao iskaz dvije žene», u Hrvatskoj navodno glasovi imaju istu težinu, osim kada postoji jasan nesrazmjer između glasa «poznatog poduzetnika» i glasa «tamnopute strane državljanke».

Optuženi za silovanje su nevini, dok im se ne dokaže drugačije. Tako već spomenuti «istinski dragovoljac» Mraović poriče kazneno djelo i tvrdi da je lažno optužen, jer »Silovanja nije bilo, i to je smišljena laž iza koje stoje političke igre uoči lokalnih izbora u Gospiću. Netko se pobojao moje kandidature, te mutnim igrama odlučio oblatiti mi obraz.» (16. 4. Novi list). Kada nikakve političke igre ne pomažu, ostaje najbolja obrana «Mraović tvrdi da je spolno nesposoban» (Iskon Portal 27. 4.). Koliko je njegov glas u svemu tome važan, pokazuje i podatak da je tek nakon osam dana od incidenta županijski državni odvjetnik u Gospiću podnio istražnom sucu zahtjev za pokretanje istrage (Iskon Portal 27. 4.). Mraovićeva reakcija na takvu nepravdu je bio i višesatni štrajk glađu i odbijanje vode ?!

Za to vrijeme PU ličko-senjska objavljuje identitet žrtve, uz to detaljno opisujući pojedinosti čina (16.04. Novi list), a lokalna gospićka ginekologinja objavljuje rezultate pregleda (Večernji list, 27. 4.). Istovremeno udruga liječnika tvrdi kako ginekologinja nije prekršila nikakav kodeks, jer se ne radi o «bolesnoj osobi». Dakle, žene, kada idete jednom godišnje na sistematski pregled i papa test kod svog/je ginekologa/inje i pri tome niste bolesne, očekujte u novinama rasprave o svom zdravstvenom stanju.

Slučaj «Gospić» nije jedini. Jutarnji list donosi 25. 4. kratki tekst o «navodnom» silovanju u Rijeci, nad 21-godišnjom djevojkom. U tekstu od otprilike 200-tinjak riječi, riječ «navodno» je upotrebljena 5 puta. Osim toga, koliko je čitav incident sumnjiv sugeriraju podaci da ni ginekolozi nisu uspjeli pronaći «vidljive ozljede», a djevojka slučaj nije prvo prijavila redarima kluba nego, zamislite, zvala je policiju.

Nakon nekoliko dana, još jedno silovanje u Rijeci. Prvoosumnjičeni u slučaju silovanja maloljetnice je već jednom optužen zbog silovanja i osuđen na četiri godine zatvora. Međutim, Vrhovni sud je prihvatio žalbu njegove odvjetnice, te on čeka novu raspravu na slobodi (26. 4. Večernji list).
I dok se optuženi glorificiraju kao važni građani ili se neutralno navodi kako su već jednom optuženi za isto kazneno djelo, žrtve se diskreditiraju navodima o «navodnim incidentima» i nepovjerenjem u iskaze (…jer kako 200 gostiju lokala nije primijetilo silovanje), a dio medija se i zabavlja na račun gospićkog incidenta: «Odvjetnici gazda Jose, koji ga znaju kao Ronalda seksa, tvrde da je Amerikanka sve izmislila, jer, da ju je gazda Joso ozbiljno povalio, ‘idućeg jutra prva bi bila na treningu i ne bi joj palo na pamet bježati kući.’» (TPortal 19. 4., Tomislav Židak, urednik sportske redakcije Jutarnjeg lista).

Usprkos pozitivnim promjenama prilikom izvješćivanja o slučajevima nasilja protiv žena koje možemo zamijetiti u nekim dnevnim novinama i tjednim časopisima, kao i nastojanjima i radu pojedinaca/ki u institucijama, i dalje ostajemo neosviještena zajednica. Mit o «pravom silovanju» (nepoznati luđak, noć, pusta ulica, oružje, teške tjelesne ozljede) je, na žalost, i dalje dominantan. Kada nema vidljivih ozljeda, a počinitelj je poznat, ipak je korisno provjeriti povijest navodne žrtve, kako bi se ustanovilo koliko je do sada imala seksualnih partnera i koliko je puta slagala u životu. Ipak se zbog tih 2% lažnih prijava za silovanje (podaci o broju lažnih prijava, FBI 2002.) treba preispitati i ostalih 98% žena, jer su, izgleda, sve žene potencijalne lažljivice.

I za kraj, vratimo se na «Gospićki slučaj». Kako bi tako važna osoba, povratnik i kapitalist, koji je do sada imao samo jedan problem i incident (nakon uhićenja tzv. gospićke skupine, pred sudom u Gospiću nasrnuo je na reporterku Večernjeg lista) mogao biti silovatelj?

Maja Mamula